Hitna stanja

Hitna pomoć za pse, mačke i ostale životinje

Hipotermija i smrzavanje kod pasa i mačaka

Hipotermija je pojam koji se odnosi na gubitak toplote u meri većoj nego što se ona u organizmu proizvodi. Pritom dolazi do spuštanja telesne temperature ispod nivoa koji je optimalan za homeotermne organizme. Hipotermija kod životinja može nastati primarno kao posledica izlaganja niskim spoljašnjim temperaturama, kada organizam ne može fiziološkim procesima da održi adekvatnu telesnu temperaturu. Sekundarno, hipotermija se javlja kao posledica ozbiljnih sistemskih oboljenja ili povreda, kao i usled dejstva lekova, pri čemu organizam nije u mogućnosti da održi normalnu telesnu temperaturu bez obzira što temperatura u okruženju nije niska.

pas na snegu

Kada se telesna temperatura spusti na nivo od 32-37oC, govorimo o blagoj hipotermiji, kada je ona u vrednostima od 28-32 oC, govorimo o značajnoj hipotermiji, a vrednosti ispod 28 oC se odnose na izraženu hipotermiju.

Sniženje telesne temperature, bez obzira koji uzrok je u pitanju, ima opsežne sistemske posledice i dovešće, u manjoj ili većoj meri, do poremećaja u radu kardiovaskularnog, respiratornog i neurološkog sistema. Javljaju se takođe i efekti na metabolizam, imunološki sistem, hematološki sistem, ali i na urinarni i gastrointestinalni sistem.

Veoma je značajno da pacijent koji je bio izložen niskim temperaturama i koji se nalazi u stanju hipotermije ili ima nisku temperaturu zbog sistemskih poremećaja bude adekvatno pregledan, stabilizovan i da mu bude određena adekvatna terapija u zavisnosti od uzroka hipotermije.

Reakcija vlasnika sa psima i mačkama koji su u hipotermiji je veoma značajna i prema savetima veterinara postupak dovođenja pacijenta ima veliki značaj. Proces zagrevanja mora biti postepen, nikako nije preporučljivo da se životinja naglo izloži bilo kom izvoru toplote niti da se telesna temperatura naglo podigne.

Promrzline su promene na koži i tkivima koje nastaju kao posledica smrzavanja tkiva. Uglavnom se radi o promrzlinama na isturenim i perifernim delovima tela, kao što su uši, rep, šape, skrotum, ali može biti zahvaćen bilo koji deo tela. Nastaju pri kontaktu sa smrznutom tečnošću, metalom, staklom.

Promenjeno mesto je često bledo ili cijanotično, na dodir hladno, hiper ili hiposenzibilisano, sa prisutnim eritremom, edemom i bolnošću. Kao i kada je reč o opekotinama, prognoza zavisi od površine koja je zahvaćena i koliko dugo je tkivo bilo izloženo. Ukoliko se uoče pomenute promene, obratite se veterinaru radi dobijanja saveta kako postupati sa životinjom, kao i koji su dalji koraci u terapiji.